C++ Varijable i tipovi: Int, Char, Float, Double, String & Bool

C++ Varijabilne vrste podataka

C++ definira cijeli skup primitivnih tipova

The poništiti tip nema pridružene vrijednosti i može se koristiti u samo nekoliko okolnosti. Najčešće je kao povratna vrsta funkcija koje ne vraćaju vrijednost.

The aritmetičke vrste uključuju znakove, cijele brojeve, Booleove vrijednosti i brojeve s pomičnim zarezom. Aritmetički tip ako se dalje dijeli u 2 kategorije

1. Tipovi s pomičnim zarezom. Pomičući (ili plutajući tip) predstavljaju decimalne brojeve. IEEE standard navodi minimalni broj značajnih znamenki. Većina kompilatora obično daje veću preciznost od navedenog minimuma. Obično su float-ovi predstavljeni s 32 bita, double s 64 bita, a long double s 96 ili 128 bita.
2. Integralni tipovi (što uključuje karakterne, cijele brojeve i Booleove tipove). The Booleova type ima samo dvije vrste vrijednosti: True ili False. Ima ih nekoliko čađ vrste, od kojih većina postoji kako bi poduprla internacionalizaciju. Najosnovniji tip znakova je char. Znak je iste veličine kao jedan strojni bajt što znači jedan bajt.

The Integralni tipovi može biti potpisan ili nepotpisan.

Potpisani tip: Predstavljaju negativne ili pozitivne brojeve (uključujući nulu). U tipu s predznakom, raspon mora biti ravnomjerno podijeljen između +ve i -ve vrijednosti. Stoga će 8-bitni znak s predznakom sadržavati vrijednosti od –127 do 127.

Nepotpisani tip: U nepredznačenom tipu sve su vrijednosti >= 0. 8-bitni nepredznačeni char može sadržavati 0 do 255 (oba uključujući).

Naziv varijable ili identifikatori

Identifikatori se mogu sastojati od nekoliko slova, znamenki i podvlake ili neke njihove kombinacije. Duljina imena nije ograničena.

Identifikatori moraju

• počinju slovom ili podvlakom ('_').
• I razlikuju velika i mala slova; razlikuju se velika i mala slova:

// definira četiri različite int varijable

int guru99, gurU99, GuRu99, GURU99;

The C++ jezik je rezervirao neke nazive za svoju upotrebu.

Postoje mnoge prihvaćene konvencije za imenovanje varijabli različite programske jezike. Slijeđenje ovih konvencija može poboljšati čitljivost programa.

• Identifikator bi trebao dati barem neku naznaku svog značenja.
• Imena varijabli obično su mala slova—guru99, a ne Guru99 ili GURU99.
• Klase koje definiramo obično počinju velikim slovom.
• Identifikatori koji sadrže više riječi trebali bi vizualno razlikovati svaku riječ. Na primjer, guru99_website ne guru99website.

C++ Deklaracija i definicija varijable

Deklaracija varijable čini ime poznatim programu u opsegu u kojem je definirano. Primjer:

int a=5;
int b;
char c='A'; 

int a,b;
a=b=1000;

List initialization
int a(5);
int b{5};

Const Kvalifikator u C++

Pretpostavimo da postoji varijabla buffsize koja navodi broj unosa koje treba uzeti od korisnika. Ovdje ne želimo mijenjati vrijednost buffsize kroz program. Želimo definirati varijablu za čiju vrijednost znamo da se ne bi trebala mijenjati.

U tom slučaju koristite ključnu riječ const

const int bufSize = 512;    // input buffer size

Ovo definira bufSize kao konstantu. Svaki pokušaj dodjele ili promjene bufSize daje pogrešku.

Ovdje ne možemo promijeniti vrijednost const objekta nakon što ga stvorimo, on mora biti obvezno deklariran i inicijaliziran. U suprotnom prevodilac javlja pogrešku.

const int i = get_size();  // ok: initialized at run time
const int j = 42;          // ok: initialized at compile time
const int k;               // error: k is uninitialized const
int i = 42;
const int ci = i;    	   // ok: the value in i is copied into ci 

Opseg varijabli u C++

Opseg je raspon programa u kojem varijabla ima značenje. Uglavnom se isto ime može koristiti za označavanje različitih entiteta unutar različitih opsega. Varijable su vidljive od točke na kojoj su deklarirane do kraja opsega u kojem se pojavljuje njihova deklaracija.

#include <iostream>	
int main()	
{	
    int sum = 0;	
    // sum values from 1 through 10 inclusive	
    for (int val = 1; val <= 10; ++val)	
        sum += val;  // equivalent to sum = sum + val	
    cout << "Sum of 1 to 10 inclusive is "<< sum <<endl;	
    return 0;	
}	 

Ovaj program definira 3 imena, naime, main, sum i val. Koristi ime prostora imena std, zajedno s dva druga imena iz tog prostora imena — cout i endl.

• Naziv funkcije "main" definiran je izvan vitičastih zagrada. Naziv funkcije main—poput većine drugih naziva definiranih izvan funkcije—ima globalni opseg. Što znači da jednom deklarirana imena koja se nalaze na globalni opseg dostupni su tijekom cijelog programa.
• Zbroj varijable definiran je unutar opsega bloka koji je tijelo glavne funkcije. Može mu se pristupiti s njegove točke deklaracije i kroz ostatak tijela glavne funkcije. Međutim, ne izvan njega. To znači da varijabla suma ima opseg bloka.
• Varijabla val je definirana u opsegu "for izjave". Može se lako koristiti u toj izjavi, ali ne i drugdje u glavnoj funkciji. Ima lokalni opseg.

Ugniježđeni opseg

Opseg može sadržavati druge opsege. Sadržani (ili ugniježđeni) opseg naziva se unutarnjim opsegom. Sadrži opseg je vanjski opseg.

#include <iostream>	
using namespace std;	
// Program for illustration purposes only: It is bad style for a function	
// to use a global variable and also define a local variable with the same name	
int reused = 42;  // reused has global scope	
int main()	
{	
    int unique = 0; // unique has block scope	
    // output #1: uses global reused; prints 42 0	
    cout << reused << " " << unique << endl;	
    int reused = 0; // new, local object named reused hides global reused	
    // output #2: uses local reused; prints 0 0	
    cout << reused << " " << unique << endl;	
    // output #3: explicitly requests the global reused; prints 42 0	
    cout << ::reused << " " << unique << endl;	
    return 0;	
}	 

Izlaz #1 pojavljuje se prije lokalne definicije ponovno korištenog. Dakle, ovaj izlaz

izjava je ona koja koristi ponovno korišteno ime koje je definirano u globalnom opsegu. Ova izjava izlazi

42 0

Izlaz #2 javlja se nakon lokalne definicije reused. Sada je u opsegu. Stoga ova druga izlazna izjava jednostavno koristi lokalni objekt pod nazivom reused umjesto globalnog i izlazi

0 0

Izlaz #3 nadjačava zadana pravila opsega pomoću operator opsega. Globalni opseg nema naziv. Dakle, kada operator opsega(::) ima praznu lijevu stranu. To tumači kao zahtjev za dohvaćanje imena na desnoj strani globalnog opsega. Dakle, izraz koristi globalne reused i izlaze

42 0

Pretvorba tipa varijable

Varijabla jednog tipa može se pretvoriti u drugu. Poznato je kao "Konverzija tipa". Pogledajmo pravila za pretvaranje različitih C++ vrste varijabli:

Dodjeljivanje ne-bool varijabli bool daje false ako je vrijednost 0 i true u suprotnom.

bool b = 42;            // b is true

Dodjeljivanje boola jednom od drugih aritmetičkih tipova daje 1 ako je bool istinit i 0 ako je bool lažan.

bool b = true;
int i = b;              // i has value 1

Dodjeljivanje vrijednosti s pomičnim zarezom varijabli tipa int daje vrijednost koja je skraćena. Vrijednost koja se pohranjuje je dio prije decimalne točke.

int i = 3.14;               // i has value 3

Dodjeljivanje int vrijednosti varijabli tipa float rezultira time da razlomački dio postaje nula. Preciznost se obično gubi ako cijeli broj ima više bitova nego što plutajuća varijabla može primiti.

Int i=3;
double pi = i;          // pi has value 3.0

Ako pokušamo dodijeliti vrijednost izvan raspona varijabli nepredznačenog tipa, rezultat je ostatak vrijednosti %(modulo)

Na primjer, 8-bitni unsigned char tip može sadržavati vrijednosti od 0 do 255, uključujući. Dodjeljivanje vrijednosti izvan ovog raspona rezultirat će dodjeljivanjem ostatka te vrijednosti od strane kompajlera modulo 256. Prema tome, prema gornjoj logici, dodjeljivanje –1 8-bitnom nepredznačenom znaku daje tom objektu vrijednost 255.

unsigned char c = -1;   // assuming 8-bit chars, c has value 255

Ako objektu označenog tipa pokušamo dodijeliti vrijednost izvan raspona, rezultat je nepredvidiv. Nedefinirano je. Može se činiti da program izvana radi, ili se može srušiti, ili može proizvoditi neispravne vrijednosti.

signed char c2 = 256;   // assuming 8-bit chars, the value of c2 is undefined

Prevoditelj primjenjuje istu vrstu pretvorbe kada koristimo vrijednost jedne vrste gdje se očekuje vrijednost druge vrste.

int i = 42;
if (i) // condition will evaluate as true
i = 0; 

Ako je ova vrijednost = 0, tada je uvjet lažan; sve druge vrijednosti (ne-nula) daju istinite. Po istom konceptu, kada koristimo bool u aritmetičkom izrazu, njegova se vrijednost uvijek pretvara u 0 ili 1. Kao rezultat toga, korištenje boola u aritmetičkom izrazu obično je gotovo sigurno netočno.

Oprez: ne miješajte označene i neoznačene tipove

Izrazi koji miješaju predznak i nepredznak mogu dati iznenađujuće i pogrešne rezultate kada je predznak negativan. Kao što je gore objašnjeno, vrijednosti s predznakom automatski se pretvaraju u nepredznačene.

Na primjer, u aritmetičkom izrazu kao što je

x* y

Ako je x -1 i y je 1, i ako su i x i y int, tada je vrijednost, kao što se i očekivalo, -1.

Ako je x int, a y bez predznaka, tada vrijednost ovog izraza ovisi o tome koliko bitova cijeli broj ima na stroju za prevođenje. Na našem stroju ovaj izraz daje 4294967295.

Registrirajte varijable

Varijablama registara se brže pristupa u usporedbi s varijablama memorije. Dakle, varijable koje se često koriste u a C++ program se može staviti u registre pomoću Registrirajte se ključna riječ. Ključna riječ register govori kompajleru da pohrani danu varijablu u registar. Odabir prevoditelja je hoće li ga staviti u registar ili ne. Općenito, prevoditelji sami rade različite optimizacije koje uključuju stavljanje nekih varijabli u registar. Ne postoji ograničenje broja varijabli registra u a C++ program. Ali kompajler možda neće pohraniti varijablu u registar. To je zato što je memorija registara vrlo ograničena i najčešće je koristi OS.

Definirati:

register int i;

Komentari

Komentari su dijelovi koda koje kompajler ignorira. Omogućuje programeru da pravi bilješke u relevantnim područjima izvornog koda/programa. Komentari dolaze ili u obliku bloka ili u jednom retku. Programski komentari su objašnjenja. Može se uključiti u C++ kod koji pomaže svima koji čitaju njegov izvorni kod. Svi programski jezici dopuštaju neki oblik komentara. C++ podržava i jednoredne i višeredne komentare.

• Komentari u jednom retku su oni koji počinju s // i nastavljaju se do kraja retka. Ako je zadnji znak u retku komentara \ tada će se komentar nastaviti u sljedećem retku.
• Višeredni komentari su oni koji počinju sa /* i završavaju sa */.

/* This is a comment */
/* C++ comments can  also 
* span multiple lines 
*/

Escape sekvence

Neki znakovi, kao što su povratni razmak i kontrolni znakovi, nemaju vidljivu sliku. Takvi su znakovi poznati kao znakovi koji se ne mogu ispisati. Ostali znakovi (jednostruki i dvostruki navodnici, upitnik i kosa crta) imaju posebno značenje u mnogim programskim jezicima.

Naši programi ne mogu izravno koristiti nijedan od ovih znakova. Umjesto toga, možemo koristiti escape sekvencu da predstavimo takav char. Escape sekvenca počinje obrnutom kosom crtom.

The C++ programski jezik definira nekoliko escape sekvenci:

Što to učiniti?	Lik
Nova linija	\n
Okomita kartica	\v
Obrnuta kosa crta	\\
Povrat prtljage	\r
Vodoravna kartica	\t
povratnik	\b
Upitnik	\?
Ulaganje obrasca	\f
Upozorenje (zvono)	\a
Double citat	\ "
Jedna ponuda	\ '

Koristimo izlazni niz kao da se radi o jednom znaku:

cout << '\n';        // prints a newline
cout << "\tguru99!\n";   // prints a tab followed by "guru99!" and a newline 

Također možemo napisati generalizirane izlazne sekvence \x iza kojih slijedi jedna ili više heksadecimalnih znamenki. Ili koristimo \ iza kojeg slijede jedna, ili dvije, ili tri oktalne znamenke. Generalizirani izlazni niz predstavlja numeričku vrijednost znaka. Neki primjeri (pod pretpostavkom skupa znakova Latin-1):

\7 (bell)    \12 (newline)      \40 (blank)
\0 (null)    \115 ('M')         \x4d ('M') 

Možemo koristiti unaprijed definirane izlazne sekvence, kao što koristimo bilo koji drugi znak.

cout << "Hi \x4dO\115!\n";  // prints Hi MOM! followed by a newline
cout << '\115' << '\n';     // prints M followed by a newline 

Rezime

• A C++ varijabla nam daje sposobnost imenovane pohrane.
• C++ tipovi varijabli: int, double, čađ, float, string, bool, itd.
• Sadržani (ili ugniježđeni) opseg naziva se unutarnjim opsegom, a sadržajni opseg je vanjski opseg.
• Varijabla jednog tipa može se pretvoriti u drugu. Poznato je kao "Konverzija tipa".
• Varijablama registara se brže pristupa u usporedbi s varijablama memorije.
• Komentari su dijelovi koda koje kompajler ignorira.
• Neki znakovi, kao što su povratni razmak i kontrolni znakovi, nemaju vidljivu sliku.