C varijabla, tipovi podataka, konstante

Što je varijabla?

Varijabla je identifikator koji se koristi za pohranu neke vrijednosti. Konstante se nikada ne mogu promijeniti u trenutku izvođenja. Varijable se mogu mijenjati tijekom izvođenja programa i ažurirati vrijednost pohranjenu u njemu.

Jedna varijabla može se koristiti na više mjesta u programu. Ime varijable mora imati smisla. Treba predstavljati svrhu varijable.

Example: Height, age, are the meaningful variables that represent the purpose it is being used for. Height variable can be used to store a height value. Age variable can be used to store the age of a person

Varijabla se prvo mora deklarirati prije nego što se upotrijebi negdje unutar programa. Naziv varijable formira se pomoću znakova, znamenki i podvlake.

Slijede pravila kojih se morate pridržavati prilikom izrade varijable:

• Ime varijable treba se sastojati samo od znakova, znamenki i podvlake.
• Ime varijable ne smije počinjati brojem.
• Naziv varijable ne smije se sastojati od razmaka.
• Naziv varijable ne smije se sastojati od ključne riječi.
• 'C' je jezik koji razlikuje velika i mala slova što znači da su varijable pod nazivom 'age' i 'AGE' različite.

Slijede primjeri valjanih naziva varijabli u 'C' programu:

height or HEIGHT
_height
_height1
My_name

Slijede primjeri nevažećih naziva varijabli u 'C' programu:

1height
Hei$ght
My name

Na primjer, deklariramo cjelobrojnu varijablu moja_varijabla i dodijelimo joj vrijednost 48:

int my_variable;
my_variable = 48;

Usput, možemo i deklarirati i inicijalizirati (dodijeliti početnu vrijednost) varijabli u jednoj izjavi:

int my_variable = 48;

Vrste podataka

'C' pruža različite vrste podataka kako bi programeru olakšao odabir prikladne vrste podataka prema zahtjevima aplikacije. Slijede tri vrste podataka:

• Primitivni tipovi podataka
• Izvedeni tipovi podataka
• Korisnički definirane vrste podataka

Postoji pet osnovnih osnovnih tipova podataka,

• int za cjelobrojne podatke
• char za znakovne podatke
• float za brojeve s pomičnim zarezom
• double za brojeve s pomičnim zarezom dvostruke preciznosti
• poništiti

Nizovi, funkcije, pokazivači i strukture su izvedeni tipovi podataka. Jezik 'C' pruža proširenije verzije gore spomenutih primarnih tipova podataka. Svaki tip podataka razlikuje se jedan od drugoga po veličini i rasponu. Sljedeća tablica prikazuje veličinu i raspon svakog tipa podataka.

Napomena: U C-u ne postoji Boolean tip podataka.

Cjelobrojni tip podataka

Cijeli broj nije ništa drugo nego cijeli broj. Raspon za cjelobrojni tip podataka razlikuje se od stroja do stroja. Standardni raspon za cjelobrojni tip podataka je -32768 do 32767.

Cijeli broj obično ima 2 bajta što znači da zauzima ukupno 16 bita u memoriji. Jedna vrijednost cijelog broja zauzima 2 bajta memorije. Cjelobrojni tip podataka dalje se dijeli na druge tipove podataka kao što su short int, int i long int.

Svaki tip podataka razlikuje se u rasponu iako pripada obitelji tipova podataka cijelog broja. Veličina se ne mora mijenjati za svaku vrstu podataka obitelji cijelih brojeva.

Kratki int uglavnom se koristi za pohranjivanje malih brojeva, int se koristi za pohranjivanje cjelobrojnih vrijednosti prosječne veličine, a dugi int se koristi za pohranjivanje velikih cjelobrojnih vrijednosti.

Kad god želimo koristiti cijeli broj (integer), moramo staviti int ispred identifikatora, na primjer,

int age;

Ovdje je dob varijabla tipa podataka cijelog broja koja se može koristiti za pohranjivanje vrijednosti cijelog broja.

Tip podataka s pomičnim zarezom

Kao i cijeli brojevi, u 'C' programu također možemo koristiti tipove podataka s pomičnim zarezom. Ključna riječ 'float' koristi se za predstavljanje tipa podataka s pomičnim zarezom. Može sadržavati vrijednost s pomičnim zarezom što znači da broj ima razlomak i decimalni dio. Vrijednost s pomičnim zarezom je realan broj koji sadrži decimalni zarez. Cjelobrojni tip podataka ne pohranjuje decimalni dio stoga možemo koristiti floatove za pohranjivanje decimalnog dijela vrijednosti.

Općenito, float može sadržavati do 6 preciznih vrijednosti. Ako float nije dovoljan, tada možemo koristiti druge tipove podataka koji mogu držati velike vrijednosti s pomičnim zarezom. Podatkovni tip double i long double koriste se za pohranjivanje realnih brojeva s preciznošću do 14 odnosno 80 bita.

Dok koristite broj s pomičnim zarezom, ključna riječ float/double/long double mora se staviti ispred identifikatora. Valjani primjeri su,

float division;
double BankBalance;

Znakovni tip podataka

Tipovi znakovnih podataka koriste se za pohranu vrijednosti jednog znaka unutar jednostrukih navodnika.

Tip podataka znaka zauzima do 1 bajt memorijskog prostora.

Primjer,

Char letter;

Prazna vrsta podataka

Vrsta podataka void ne sadrži niti vraća nikakvu vrijednost. Uglavnom se koristi za definiranje funkcija u 'C'.

Primjer,

void displayData()

Deklaracija tipa varijable

int main() {
int x, y;
float salary = 13.48;
char letter = 'K';
x = 25;
y = 34;
int z = x+y;
printf("%d \n", z);
printf("%f \n", salary);
printf("%c \n", letter);
return 0;}

Izlaz:

59
13.480000
K

Možemo deklarirati više varijabli istog tipa podataka u jednom retku odvajajući ih zarezom. Također, primijetite upotrebu specifikatora formata u izlaznim funkcijama printf float (%f) i char (%c) te int (%d).

konstante

Konstante su fiksne vrijednosti koje se nikada ne mijenjaju tijekom izvođenja programa. Slijede različite vrste konstanti:

Cjelobrojne konstante

Cjelobrojna konstanta nije ništa drugo nego vrijednost koja se sastoji od znamenki ili brojeva. Ove se vrijednosti nikada ne mijenjaju tijekom izvođenja programa. Cjelobrojne konstante mogu biti oktalne, decimalne i heksadecimalne.

Decimalna konstanta sadrži znamenke od 0-9 kao što su,

Example, 111, 1234

Gore su važeće decimalne konstante.

Oktalna konstanta sadrži znamenke od 0-7, a ovim vrstama konstanti uvijek prethodi 0.

Example, 012, 065

Gore su važeće oktalne konstante.

Heksadecimalna konstanta sadrži znamenke od 0-9 kao i znakove iz AF. Heksadecimalnim konstantama uvijek prethodi 0X.

Example, 0X2, 0Xbcd

Gore su važeće heksadecimalne konstante.

Oktalne i heksadecimalne cjelobrojne konstante vrlo se rijetko koriste u programiranju s 'C'.

Konstante znakova

Znakovna konstanta sadrži samo jedan znak zatvoren unutar jednostrukih navodnika ('). Znakovnu konstantu možemo predstaviti i navođenjem njezine ASCII vrijednosti.

Example, 'A', '9'

Gore su navedeni primjeri valjanih znakovnih konstanti.

String konstante

String konstanta sadrži niz znakova unutar dvostrukih navodnika (“”).

Example, "Hello", "Programming"

Ovo su primjeri valjanih konstanti niza.

Realne konstante

Kao cjelobrojne konstante koje uvijek sadrže cjelobrojnu vrijednost. 'C' također pruža stvarne konstante koje sadrže decimalnu točku ili vrijednost razlomka. Realne konstante se također nazivaju konstantama s pomičnim zarezom. Realna konstanta sadrži decimalnu točku i razlomak.

Example, 202.15, 300.00

Ovo su važeće realne konstante u 'C'.

Realna konstanta također se može napisati kao,

Mantissa e Exponent

Na primjer, za deklariranje vrijednosti koja se ne mijenja kao klasična kružna konstanta PI, postoje dva načina za deklariranje ove konstante

Korištenjem ključne riječi const u deklaraciji varijable koja će rezervirati memorijski prostor

#include <stdio.h>
int main() {
const double PI = 3.14;
printf("%f", PI);
//PI++; // This will generate an error as constants cannot be changed
return 0;}

Korištenjem direktive predprocesora #define koja ne koristi memoriju za pohranu i bez stavljanja znaka točka-zarez na kraj te naredbe

#include <stdio.h>
#define PI 3.14
int main() {
printf("%f", PI);
return 0;}

Pitanja i odgovori